The Bearing of Light
2005.
I saved you
I honestly won’t give you an apology
You’d come to see that you’d disagree with my policy
And in truth I saved you... I saved you...
You’d fall so deep and my mountain’s steep...
You can’t brace yourself so I walk away,
with not much to say...

Cause I know myself and in truth i saved you....
I saved you...

I saved you nights of missing me there...
I saved you praying that it ain’t fair...
I saved you hours of therapy...
I saved you from being hurt by me...

You’d give your best but it’d still be less...
and that makes no sense...
I’d have to leave and we’d have to grieve...
and there’s no defense...

So in truth I saved you...
I saved you...
COMMENTS (6)

22.12.2005. (četvrtak) [18:13]

Odlazak
Nakon nekog vremena, postane nam svejedno za neke stvari, neke stvari izbgube svoju funkciju...

Završavam s ovim blogom. Ovo je moj zadnji post. Ne pitajte zašto. Nije bitno. Većina vas to ne bi niti razumjela...

Reći ću samo još nekoliko stvari koje mi leže na duši...

Ne znam što hoću.

Nisam uopće nesretno zaljubljen...
Zaljubljen jesam... ali sretno zaljubljen...
Nisam s njom, ali sam zaljubljen u nju... sretno.

Demoraliziran nekim komentarima, prestajem...

Ne prestajem pisati, samo se selim...

Imam važnijih stvari za reći od ljubavnih jadova...

Tko ima uši neka čuje...

Bless!

K
COMMENTS (12)

06.12.2005. (utorak) [17:43]

Zaljubljenost u zaljubljivanje
Nisam otišao, jer još sam tu negdje... u nedoumici.

Sanjao sam ju sinoć...

Generalizacija osjećaja.
Potrebno je ponekad u glavi razdvojiti sve što osjećamo...

Vjerujem u ljubav, jer On je ljubav...
Ali ne vjerujem više u svoju ljubav.
Je li se moguće zaljubiti unutar nekoliko dana?

Je li moguće da nakon svega što sam proživio, nakon toliko uspona i toliko padova, nakon beskrajno mnogo zaljubljenosti još uvijek ne znam što hoću, dok dio mene želi upravo nju? Je li moguće da nakon samo nekoliko susreta osjećam kao da se poznajemo tjednima, mjesecima, godinama...? Je li moguće da ću nakon toliko mučenja u emotivnom bezumlju moći pogledati ju u oči i reći joj da ju volim?

Volim li ju?
Više ne znam.

Ponovno sam se vratio u stanje emotivne nestabilnosti. Ne razumijem ono što mi se nameće u emotivnoj sferi... Ne razumijem ono što osjećam. Je li moguće voljeti, a istovremeno biti zaljubljen u drugu?

Jesam li zaljubljen u nju? Ne znam. Možda...
Zbunjujuće su sfere zaljubljenosti...
Hoće li se ikada osjećaji smiriti...?

Je li moguće da nakon samo nekoliko sati provedenih s njom ja ne mogu zaboraviti njen presladak osmijeh, njene lijepe oči...
Je li moguće da dok je nema ja kao da još čujem njen glas...

Muka mi je od te pseudoromantike ako nje nema kraj mene... ili barem blizu...
Da ju mogu slušati, da ju mogu vidjeti...

Zašto tako volim slušati njen iskreni smijeh iz srca?

Je li se moguće zaljubiti u zaljubljivanje?
COMMENTS (1)

06.12.2005. (utorak) [17:16]

Predaleko...
Nakon nekoliko sati provedenih na fakultetu, vratio sam se doma, začudo prilično veseo.

Nemam nikakav poseban razlog, ništa se posebno nije dogodilo.

Samo sam taj dan manje bježao.
Od sebe i od Ljubavi.

Nisam previše mislio na nju, ali još uvijek ne znam je li to dobro ili loše. Volio bih sada biti blizu nje, samo da znam da je tu negdje, da se ne pitam suvišna pitanja... Želim samo da ju vidim sretnu... Da vidim ono njeno prekrasno nasmijano lice...

Ali nije bitno ako to i ne dobijem...

Ja sam ionako predaleko...

Even though I know it's only chemical,
these peaks and valleys are beginning to take their toll.
Tryin' to convince myself that all it takes is time,
but the most derisive voice I hear is mine.

It opens all the scars on me.
It leaves me shaken in my belief.
It takes my hand just to drag me down.
It makes a stranger in the crowd.

Give me isolation just for now,
I feel a hard rain coming down.
I promise that I will be back soon,
But for now I'll return to my cocoon.
COMMENTS (2)

22.11.2005. (utorak) [22:46]

Nesvjesno osvojeno srce
Rekao bih da sam zaljubljen, ali to već ionako znate. Ako kažem da je riječ o drugoj, reći ćete da i to već znate, jer na to ste se već naviknuli. Ako kažem da je sada nešto drugačije, neće vas to izbezumiti, jer svaki put je drugačije i nikad nije isto.

Mogu samo reći da ju volim. I da šutim. Volim ju jer je dobra. Volim ju iako ima dečka. Volim ju kao sestru, kao prijateljicu i kao curu... Volim ju i voljet ću ju i ako ona nikada ne bude voljela mene.

Ovaj put nisam sanjar. Ovo je realno. Njeno ime nije bitno, čak ni meni.

Ali ovaj put nema blizine. Volim ju izdaleka, jer bih ju inače samo pokvario. Ja nisam nju zaslužio i zato (iako bolno) ne težim za time da ju imam.

Čovjek ne posjeduje čovjeka niti to može. Posjedovanje je zabluda. Posjedovanje je odvratno.

Ja ju samo želim voljeti. Sve više i više.
Radi nje, sve druge smatram blatom...

Nije ona najljepša na svijetu. Nije ni najpametnija na svijetu. Ona je jednostavno osvojila moje srce, a da toga nikada nije bila ni svjesna.

Tako je, nadam se, bolje za nju...
COMMENTS (4)

20.11.2005. (nedjelja) [15:11]

Jednog dana...
Jednog dana ću se možda vratiti...
Kažem možda jer ni za što u životu nemamo garanciju.

Ni za sreću, ni za tugu...
Prepušten trenutno ovom drugome, nemam mnogo riječi...


Ali jednog dana...

Stvari će možda biti drugačije...
COMMENTS (2)

16.11.2005. (srijeda) [11:53]

Pretpostavke
Mnogo toga samo pretpostavljam jer drugačije ne znam. Pravim se pametan i opet se pravim hrabar. Pravim se jak. A zapravo to uopće nisam. Umislim si da mnogo toga mogu izdržati i onda se slomim. Kao i svatko od krvi i mesa. Ali nam to nije opravdanje.

Ako ste mislili da ja znam voljeti, prevarili ste se. Kako ljubav može povrijediti? Kako ljubav može ostavljati pustoš iza sebe? Kakva je to ljubav?

Ne znam ja voljeti, a ne znam niti što drugo.

Samo pretpostavljam da znam.

A pretpostavke su najniža razina životnog znanja.
COMMENTS (9)

13.08.2005. (subota) [16:04]

Da i nije...
Da nije onakva kakvu sam sanjao...
Da i nema zelene oči...
Da i nema dugu kosu...
Da ima i krive noge...
Da ima i čupave ruke...
Da ima i veliki nos...
Da ima i klempave uši...
Da i šepa...
Da i nije najpametnija na svijetu...
Da je i nespretna...
Da i nema sluha...

Volio bih ju zbog njenog srca...

Jer oči će izgledati sve starije...
Jer kosa će posjedjeti i otpasti...
Jer jednog dana ću šepati možda ja...
Jer ću jednog dana ja početi zaboravljati...

Ali njeno srce će ostati isto...

Ljepota nije ljubav.

Ljubav je samo ljubav.

Samo da razjasnim, ona nije onakva kakvu sam opisao ovdje. Ovo je samo pjesma, koja opisuje moje trenutno stanje.
COMMENTS (10)

27.07.2005. (srijeda) [17:00]

Princeza na bijelom konju
Bit ću kratak (jer je i vrijeme kratko) i reći nešto za što doista ne treba mnogo vremena. Svi koji znate pokoju informaciju o meni, znat ćete i da sam u posljednje vrijeme bio odsutan. Mjesec dana. Imao sam mnogo toga reći. Ali ne vama. Sebi. Prijateljima. Majci. Bogu.

I rekao sam.

Možda ne dovoljno.

Isto tako znate, ako me imalo poznajete i da sam bio vrlo rastresen. I to znate otkako me poznajete. I koliko rastresen, toliko i zbunjen. Htio sam voljeti i biti voljen. Silno sam to želio. A želio sam to ja, a to ste željeli i vi. Za sebe, a možda i za mene.

I tako sam tražio. Dosta dugo sam tražio. Gotovo toliko dugo da sam pomislio da je nemoguće naći.

I nemoguće je.

To dođe po sebi, to nije potrebno tražiti. To se jednostavno dogodi.

I dogodilo se.

Nisam našao ništa spektakularno. Nisam pronašao zlato. Nisam pronašao ljubav. Nisam pronašao princezu na bijelom konju.

Pronašao sam mir.

Mir koji mi je trebao. Mir koji je zahtijevao da odbacim sve svoje glupave zaljubljenosti, sviđanja i romantike.

I počnem voljeti onako... iskreno...

I volio sam...

I još volim...

I voljet ću...

Pa čak i ako od toga ne bude ništa...
COMMENTS (10)

02.07.2005. (subota) [21:35]

Neprirodna ravnoteža
Nije da sam previše sretan. Ta, zbog čega bih bio? Nije da sam previše tužan. Ni za tugu nemam razloga. Imam razloga samo za jedan balans. I tako je dobro. Ne, ne... nije to neka new-ageovska doktrina o ravnoteži i jedinstvu... Ne. Ovakav je smisao:

Dovoljno radostan da imam volju za životom.
Dovoljno tužan da ostanem u stvarnosti.

Život mi je trenutno u velikoj žurbi. Toliko stvari me zbunjuje, toliko stvari me iznova ruši. A ja padam... i padam. I često nemam snage da ustanem. Ali se onda pojave drugi ljudi koji me podižu. I to je valjda Njegova zamisao. Vjerujem da samo trebam više vjerovati.

Zivot mi je odnedavna mnogo ljepši. Nadrastao sam emotivno sve svoje uspone i padove za zelenookom. Nje skoro više nema. Ona ima dečka, a tako je valjda i bolje. To je bilo ponovno oslobođenje. Neko čudno, doduše. Oslobođenje koje je došlo neprimjetno...

Je li to zato što ju je princeza zasjenila?

Ili zato što sam opet slab?...

Ili opet glumim heroja?...

Nikako da se naučim pameti...
COMMENTS (7)

21.06.2005. (utorak) [21:24]

<< Arhiva >>

Kalendar

< prosinac, 2005  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



truth nice said...

Proizvodi uma...


(roman iz 2002.)



Ukoliko želite ovaj roman u cijelosti (cca. 120 str.), zatražite ga na ispod navedeni mail.





(2004.)


contact info

la blog histeria...


best viewed with
Mozilla Firefox
on 1024*768



contact me privately
lightbearing@net.hr


when past comes knocking...